Iako je ovo najkraći mjesec u godini i u njemu smo imali puno posla.
Naši kućni ljubimci, paličnjaci, jako su narasli što je između ostalog i rezultat naše svakodnevne brige o njima. Posebno nam je važno svakodnevno ih provjeravati kako napreduju, jesu li dobro, jedu li lišće koje im dajemo, imaju li dovoljno vlage. A najzanimljivije pak nam je promatrati ih kad se preskidaju i uspoređivati koliko su narasli.
U ovom mjesecu obilježili smo Valentinovo upoznajući nekadašnje običaje te način i mogućnosti života naših baka i prabaka. O svemu tome svjedočila nam je gospođa Marija Marčec, baka našeg prijatelja iz skupine. Posebno nas se dojmilo kad nam je ispričala kako nekada nisu imali ni trgovine ni igračke, već su djeca igračke radila sama od prirodnih materijala koje su pronašli u svojoj okolini. Zajedno smo izradili kolače – Valentinovska srca, a pričala nam je i o starom običaju traženja „črlenih čizmica“. Kroz ovaj običaj djeca su bosonoga tražila kolačiće koje su im u vrtu ostavile ptičice povodom svoje ženidbe, i tako dobila črlene čizmice od hladnoće. Naravno da smo ga i mi hrabro i bosonogi isprobali u vrtiću. Našu pak su hrabrost ptičice nagradile slatkim poklonima i kolačićima.
Posjetili smo i knjižnicu Osnovne škole Tomaša Goričanca Mala Subotica u kojoj ćemo i mi od jeseni kao đaci prvaci posuđivati knjige i časopise. A na važnosti čitanja knjiga još jednom nas je potaknula i knjižničarka Patricija Husajina, te nam pričala priču Dubravka Horvatića Stanari u slonu.
Povodom Svjetskog dana pripovijedanja bajki pripovijedali smo mnoge poznate, ali i one manje poznate bajke, a svoje smo doživljaje i emocije bajki izrazili i likovnim putem.
